Pratite vulkane putem webcam-a
http://bigthink.com/ideas/26619
Koristan spisak web kamera koje 24/7 snimaju najvažnije vulkane worldwide. Kamere su postavljene od strane raznih instituta, univerziteta, turističkih zajednica, čak ima i privatnih 
Sjajan način da live pratite erupciju vulkana kada slijedeći put do nje dođe.
Etna. Foto kredit: http://www.ct.ingv.it
Fatalna la Niña
Ovih dana čitamo i gledamo o katastrofalnim poplavama u Australiji. Ove poplave izaziva klimatski fenomen, ili bolje rečeno anomalija – la Niña. Što je la Niña?
Ovaj fenomen je povezan sa ENSO (El Niño Southern Oscillation) globalnom sezonskom cirkulacijom pritiska zraka u Pacifičkom oceanu, koja se odražava na Pacifički ocean, što sa sobom uzrokuje brojne prirodno-klimatske fenomene. ENSO u normalnom “režimu” funkcioniranja se manifestira puhanjem pasata sa istočne strane Pacifika na zapadnu (ka Australiji), što uzrokuje pomicanje gornjeg, toplog sloja površine oceana ka Australiji. Ovo uslovljava uzdizanje hladne vode iz dubine oceana duž obala Perua (bitno za živi svijet jer hladna voda donosi u površinske oceanske slojeve plankton kojim se hrani riba) i formiranje zone visokog pritiska u tim predjelima, dok se na zapadnoj strani formiraju polja niskog pritiska i obilne padavine, bitne također za sezonske poljoprivredne kulture tog podneblja. Visina oceana u tom periodu je veća za nekih pola metra na zapadnoj strani Pacifičkog oceana.
Normalno funkcioniranje ENSO-a. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
El Niño predstavlja klimatsku anomaliju kada dolazi do slabljenja pasata i nedovoljnog pomicanja toplog površinskog vodenog sloja ka Australiji. Tada se polja niskog pritiska formiraju u centralnim dijelovima Pacifika gdje su obilne padavine (kao i u Latinskoj Americi), dok zapadni krajevi Pacifika ostaju suhi. Također, vode Perua ne dobivaju potrebnu hladnu, planktonom obogaćenu vodu iz dubina.
El Niño. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
La Niña je, da kažemo, prenaglašen ENSO, tj. pasati su toliko jaki da guraju preveliku količinu tople vode ka Australiji što tamo uzrokuje poplave (kakve danas vidimo na vijestima), tajfune i oluje, dok u Latinskoj Americi vladaju suše. Ovaj fenomen se ponavlja svakih 3 do 7 godina i klimatske promjene dovode do intenziviranja kako el Niño, tako i la Niña.
La Niña. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
Budinaž–Part 2 (domino budinaž)
Na gornjoj slici vidimo razvitak tzv. asimetričnih budina, odnosno domino budina (Passchier et al, 2003). I ova fotografija je sa područja metamorfita Kopaonika, tj metakarbonata.
Na slici dole vidimo objašnjenje mehanizma (prema Passchieru) na koji način nastaju ove, kao i slične strukture. Ove strukture su zgodne i za odredbu smjera smicanja. Naime, u ovom slučaju, smicanje je desno (ka desnom dijelu fotografije).
Naravno, analogija sa rušenjem domina ili knjiga na polici je i više nego očigledna.
Na kraju da napomenem da ovi domino budeni mogu pokazivati i razvitak tzv Flanking folds struktura u unutrašnjosti samih budena, što može poslužiti kao još jedan kriterij za odredbu smijera generalnog smicanja.
Budinaž–Part 1 (neck folds)
Prelistavajući fotografije sa raznih terena naišao sam na par vrlo fotogeničnih izdanaka sa lijepim primjercima budinaža.
Na ovoj fotografiji vidimo budine u Kopaoničkom metamorfnom bazamentu. Glavna folijacija je orijentirana je od gornjeg-lijevog do donjeg-desnog dijela fotografije. Obratiti pažnju na razliku u kompetentnosti (viskoznosti) materijala. Vidimo da sa jedne strane imamo relativno brittle reakciju kompetentnog materijala i klasično razviće budina (kompletno razviće), a sa druge strane imamo plastično tečenje manje kompetentnog materijala. Tako da možemo vidjeti dole-desno od novčića razvoj nabora između budina (tzv. neck folds), što je vrlo karakteristična struktura kada postoji prilična razlika u relativnoj kompetentnosti. Također, obrati pažnju i na pucanje (brittle deformacije) unutar samih budina, što najbolje oslikava reološke karakteristike.
Elipsoid deformacija i određivanje zona
Kako se mjeri deformacija?
Kao što sam već pisao ranije, strain predstavlja promjenu u zapremini i/ili formi tijela, kao posljedica djelovanja stresa. Zašto je bitna determinacija strain-a? Ona nam služi za odredbu stresa. Naime, u geologiji, mi gotovo nikada nismo u mogućnosti da mjerimo stres direktno, već uglavnom indirektno, putem odredbe i mjrenja “gotove deformacije”. Zbog ovoga je bitna strukturna geologija i studija deformativne istorije i evolucije jednog regiona jer nam omogućava da validno odredimo veličinu deformacija (straina) i stresa.
Vrlo zanimljiv članak Hayes et al. u Nature-u koji iznosi podatke o većoj kompleksnosti zemljotresa na Haitiju nego što se to čini pregledavajući ‘samo’ fokalne mehanizme u kontekstu tamošnje tektonike ploča. Još jedan dokaz kako su zemljotresi kompleksna problematika za čije je razumijevanje, a time i hazardne analize, potrebna interdisciplinarnost.
Naime, zemljotres na Haitiju u januaru se nesumnjivo dogodio zbog tektonike ploča. Naime, Sjeverno Američka i Južno Američka ploča se kreću relativno ka zapadu o odnosu na malu Karibijsku ploču koja se nalazi ‘uklještena’ izmedju ove dvije velike tektonske ploče. Tako postoji smicanje ovih ploča duž njihovih južnih i sjevernih granica i ono iznosi oko 2 cm godišnje (i više po nekim podacima). Karibijska ploča pokazuje i kompresiju u njenom najistočnijim zonama u odnosu na S. Američku ploču.
Mehanizmi nastanka folijacije
U postu o folijaciji definirao sam pojam folijacije. Takodjer, istakao sam kako postoji, blago rečeno, konfuzija u klasifikaciji folijacije. Da ponovim, prema jednoj od definicija, folijacija nastaje kao posljedica djelovanja stresa na stijenu i to normalno u odnosu na vektor maksimalnog stresa (σ1). Ali koji su to mehanizmi koji dovode do nastanka folijacije? Folijacija može nastati putem nekoliko osnovnih mehanizama, i to: duktilno spljoštavanje stijene, mehanička rotacija čestica stijene, hemijsko rastvaranje/taloženje i rekristalizacija. Posljednja dva mehanizam podrazumjevaju hemijske reakcije u stijenskom materijalu. Ovi mehanizmi nisu ekskluzivni u stijeni i često djeluju u kombinaciji. Ipak, uvijek je jedan proces dominanan i on odredjuje tip folijacije. Potrebno je istaći da sastav stijene odredjuje tip mehanizma, odnosno folijacije. Takodjer, tip folijacije odredjuje i orjenatacija i magnituda stresa, metamorfni uvijeti (pritisak i temperatura), sastav fluida koji cirkulira kroz stijenu itd…
Vrlo dobar članak koji stavlja ‘rame uz rame’ ova dva potresa. I jedan i drugi su sličnih magnituda (Novi Zeland, Christchurch 7.1 / Haiti 7.0). Posljedice su NEUSPOREDIVE: Christchurch – NITI JEDNA ŽRTVA (vrlo mali broj povrijeđenih) , Haiti 230,000!!! žrtava (i 3000,000 povrijeđenih). Razlozi: edukacija stanovništva (čitaj: znanje i razumijevanje, a samim tim i spremnost kada dođe do potresa), jasna i stroga regulacija gradnje i infrastruktura (kada dođe do katastrofe, osnovne službe i infrastruktura mora ostati funkcionalna).
Fokalni mehanizmi
Tektonika ploča, o kojoj sam pisao u prehodnim postovima, ima svoje posljedice. Najuočljiviji su, svakako, potresi. Nakon potresa iz medija dobivamo niz podataka o posljedicama potresa. Pored toga, specijalističke organizacije (seizmološki zavodi, geološki instituti…) nam obezbjedjuju geološke i geofizičke podatke koji objašnjavaju zašto je došlo do potresa i kako se on manifestirao kroz fizičke parametre. Koji su to podaci i kako ih čitati?
Reologija
Reologija je nauka koja izučava način deformacije materijala. Riječ “reologija” vuče korijene od grčke riječi ” rheos” što znači tok ili strujanje, tečenje.
Ovdje ću ukratko predstaviti osnove ponašanja materijala (stijene) na djelovanje sile, tj stresa. Ovo je vrlo interesantna problematika jer odgovor stijene na deformaciju ne ovisi samo o vrsti stijene i intenzitetu stresa, već i o nekim drugim parametrima kao što su npr. pritisak i temperatura. Također, vrlo je bitno imati u vidu da se svaka vrsta reološkog modela može posmatrati na različitim razmjerama (skalama). Tako stijena može na makroskopskom nivou duktilno odgovoriti na deformaciju (plastično) dok na mikro skali recimo zrna minerala pokazuju čvrsti tip deformacije (mikro rasedanja). Ne želim dublje ulaziti u ovaj problem, ali cilj mi je potaknuti čitatelja na razmišljanje o fenomenu razmjere generalno u geologiji. Pročitaj više…
