Koliko su zelene tehnologije ustvari zelene?
Photo credit: http://newscenter.lbl.gov/
Prica oko otvaranja rudnika uvijek dize veliku prasinu. Kako na prostorima bivse Jugoslavije, istocne Evrope , ali tako i citave Evrope i sire (sa nekim izuzetcima, sjetimo se primjera demonstracija ZA otvaranje rudnika u Spaniji prije neku godinu). Bez namjere da ulazim u raspravu oko ovoga pitanja ( iako, nije da nemam stav povodom ovoga i nije da ga ne zelim iznosti ovdje javno), kao glavni protivnici rudarstva kao alternativu navode “zelene tehnologije” (u najboljem slucaju, mada u velikom broju slucajeva se ustvari ne navodi nikakva alternativa).
Zanimljivo pitanje je: koliko su te “zelene tehnologije”, ustvari, zelene i ciste tj cistije od onih postojecih?
Glavni i neizostavni sastojak svih “zelenih”, tj ekoloskih tehnoloskih rjesenja su rijetke zemlje. Na primjer itrij, neodimijum, europijum, terbijum, disprozijum su navedeni kao bitni, tj kritični elementi zelenih tehnologija od strane US Depratmana Energije. Recimo, za solarne panele su potrebni i galijum, indijum i telerijum, od kojih se pravi tanki film, tj namaz za solarne panele.
Ovdje bih istaknanuo jos nekoliko zanimljivih podataka: prva je da Kina drzi oko 90% postojecih zaliha rijetkih zemalja (po nekim podacima, koji su, istinu na sunce, vrlo tesko provjerljivi) . Druga je da recimo Bolivija drzi vise od 50% svjetskih rezervi litijuma (neophodne za proizvodnju baterija i “ekoloskih”, hibridnih automobila).
Kada uzmemo u razmatranje kakvi su ekološki standardi u ovim zemljama i do koje se mjere, takvi kakvi jesu, postuju, kao i obim rudarskih operacija neophodnih da bi se doslo do relativno malih kolicina rijetkih zemalja, postavlja se pitanje koliko je proizvodnja “zelenih” ili “ekoloskih” tehnologija ustvari cista i ekoloski opravdana. Ili bar u onom kontekstu u kome proticvnici rudarstva danas dizu svoj glas. Ovo je zaista predmet za razmišljanje i ozbiljnu debatu. Debatu koja moze biti konstruktivna i produktivna samo ako ostane postedjena demagogije i politickih igara i zadrzi se u domenu struke.
Blog ponovo radi!
Nakon nevjerojatno dugacke pauze koja, evo, sada broji i vise od tri godine (!) odlucio sam da nadjem vremena (kojeg imam sve manje) i ponovo pokusam pokrenuti ovaj blog.
Razlog nepisanja nije nedostatak volje, ideja ili inspiracije, nego jednostavan nedostatak vremena uzrokovan preseljenjem na drugi kontinent, novim poslom i nekom vrstom prekvalifikacije u profesionalnom smilsu (i sve ono sto to nosi sa sobom…). Ja jos uvijek jesam i jos uvijek radim kao strukturni geolog, da ne bude zabune 
, ali moj posao je sada u konsaltingu (dakle, sada radim za industriju mineralnih sirovina). U sustini, sve je razlicito od akademije, a opet je sve isto . To znaci, da i dalje idem na teren i gledam stijene i proucavam deformacije. Drugi su motivi, drugaciji ciljevi i nacin komunikacije sa klijentom, ali i dalje imam prilike da vidim neke od najspektakularnijih terena i dobijem priliku da rijesavam neke od najinteresantnijih geoloskih problema. I to cinim. I uzivam u tome!
Moje pisanje na blogu ce ubuduce biti drugacije koncipirano. Nazalost, za stari koncept “geoloskih lekcija” vise nemam vremena (iako sam odlucio zadrzati ime bloga). Bloganje ce se sad uglavnom odvijati oko zanimljivih fotografija (i price iza njih), mojih zapazanja i kratkih crtica iz zivota jednog strukturnog geologa.
BTW Prica iza goreobjavljenje slike je jedan prekrasan zalazak sunca u Yilgarn kratonu Zapadne Australije. Posao na kome sam proveo skoro sest sedmica (sator + logorska varta + dzip + spektakularna geologija + prekrasna svitanja i zalasci sunca), proucavajuci i kartirajuci jednu od najzanimljivije deformisanih oblasti koje sam imao prilike vidjeti u svojoj karijeri.
Do citanja!
Pratite vulkane putem webcam-a
http://bigthink.com/ideas/26619
Koristan spisak web kamera koje 24/7 snimaju najvažnije vulkane worldwide. Kamere su postavljene od strane raznih instituta, univerziteta, turističkih zajednica, čak ima i privatnih 
Sjajan način da live pratite erupciju vulkana kada slijedeći put do nje dođe.
Etna. Foto kredit: http://www.ct.ingv.it
Fatalna la Niña
Ovih dana čitamo i gledamo o katastrofalnim poplavama u Australiji. Ove poplave izaziva klimatski fenomen, ili bolje rečeno anomalija – la Niña. Što je la Niña?
Ovaj fenomen je povezan sa ENSO (El Niño Southern Oscillation) globalnom sezonskom cirkulacijom pritiska zraka u Pacifičkom oceanu, koja se odražava na Pacifički ocean, što sa sobom uzrokuje brojne prirodno-klimatske fenomene. ENSO u normalnom “režimu” funkcioniranja se manifestira puhanjem pasata sa istočne strane Pacifika na zapadnu (ka Australiji), što uzrokuje pomicanje gornjeg, toplog sloja površine oceana ka Australiji. Ovo uslovljava uzdizanje hladne vode iz dubine oceana duž obala Perua (bitno za živi svijet jer hladna voda donosi u površinske oceanske slojeve plankton kojim se hrani riba) i formiranje zone visokog pritiska u tim predjelima, dok se na zapadnoj strani formiraju polja niskog pritiska i obilne padavine, bitne također za sezonske poljoprivredne kulture tog podneblja. Visina oceana u tom periodu je veća za nekih pola metra na zapadnoj strani Pacifičkog oceana.
Normalno funkcioniranje ENSO-a. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
El Niño predstavlja klimatsku anomaliju kada dolazi do slabljenja pasata i nedovoljnog pomicanja toplog površinskog vodenog sloja ka Australiji. Tada se polja niskog pritiska formiraju u centralnim dijelovima Pacifika gdje su obilne padavine (kao i u Latinskoj Americi), dok zapadni krajevi Pacifika ostaju suhi. Također, vode Perua ne dobivaju potrebnu hladnu, planktonom obogaćenu vodu iz dubina.
El Niño. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
La Niña je, da kažemo, prenaglašen ENSO, tj. pasati su toliko jaki da guraju preveliku količinu tople vode ka Australiji što tamo uzrokuje poplave (kakve danas vidimo na vijestima), tajfune i oluje, dok u Latinskoj Americi vladaju suše. Ovaj fenomen se ponavlja svakih 3 do 7 godina i klimatske promjene dovode do intenziviranja kako el Niño, tako i la Niña.
La Niña. Foto kredit: http://www.pmel.noaa.gov
Budinaž–Part 2 (domino budinaž)
Na gornjoj slici vidimo razvitak tzv. asimetričnih budina, odnosno domino budina (Passchier et al, 2003). I ova fotografija je sa područja metamorfita Kopaonika, tj metakarbonata.
Na slici dole vidimo objašnjenje mehanizma (prema Passchieru) na koji način nastaju ove, kao i slične strukture. Ove strukture su zgodne i za odredbu smjera smicanja. Naime, u ovom slučaju, smicanje je desno (ka desnom dijelu fotografije).
Naravno, analogija sa rušenjem domina ili knjiga na polici je i više nego očigledna.
Na kraju da napomenem da ovi domino budeni mogu pokazivati i razvitak tzv Flanking folds struktura u unutrašnjosti samih budena, što može poslužiti kao još jedan kriterij za odredbu smijera generalnog smicanja.
Budinaž–Part 1 (neck folds)
Prelistavajući fotografije sa raznih terena naišao sam na par vrlo fotogeničnih izdanaka sa lijepim primjercima budinaža.
Na ovoj fotografiji vidimo budine u Kopaoničkom metamorfnom bazamentu. Glavna folijacija je orijentirana je od gornjeg-lijevog do donjeg-desnog dijela fotografije. Obratiti pažnju na razliku u kompetentnosti (viskoznosti) materijala. Vidimo da sa jedne strane imamo relativno brittle reakciju kompetentnog materijala i klasično razviće budina (kompletno razviće), a sa druge strane imamo plastično tečenje manje kompetentnog materijala. Tako da možemo vidjeti dole-desno od novčića razvoj nabora između budina (tzv. neck folds), što je vrlo karakteristična struktura kada postoji prilična razlika u relativnoj kompetentnosti. Također, obrati pažnju i na pucanje (brittle deformacije) unutar samih budina, što najbolje oslikava reološke karakteristike.
Elipsoid deformacija i određivanje zona
Kako se mjeri deformacija?
Kao što sam već pisao ranije, strain predstavlja promjenu u zapremini i/ili formi tijela, kao posljedica djelovanja stresa. Zašto je bitna determinacija strain-a? Ona nam služi za odredbu stresa. Naime, u geologiji, mi gotovo nikada nismo u mogućnosti da mjerimo stres direktno, već uglavnom indirektno, putem odredbe i mjrenja “gotove deformacije”. Zbog ovoga je bitna strukturna geologija i studija deformativne istorije i evolucije jednog regiona jer nam omogućava da validno odredimo veličinu deformacija (straina) i stresa.
Vrlo zanimljiv članak Hayes et al. u Nature-u koji iznosi podatke o većoj kompleksnosti zemljotresa na Haitiju nego što se to čini pregledavajući ‘samo’ fokalne mehanizme u kontekstu tamošnje tektonike ploča. Još jedan dokaz kako su zemljotresi kompleksna problematika za čije je razumijevanje, a time i hazardne analize, potrebna interdisciplinarnost.
Naime, zemljotres na Haitiju u januaru se nesumnjivo dogodio zbog tektonike ploča. Naime, Sjeverno Američka i Južno Američka ploča se kreću relativno ka zapadu o odnosu na malu Karibijsku ploču koja se nalazi ‘uklještena’ izmedju ove dvije velike tektonske ploče. Tako postoji smicanje ovih ploča duž njihovih južnih i sjevernih granica i ono iznosi oko 2 cm godišnje (i više po nekim podacima). Karibijska ploča pokazuje i kompresiju u njenom najistočnijim zonama u odnosu na S. Američku ploču.
Mehanizmi nastanka folijacije
U postu o folijaciji definirao sam pojam folijacije. Takodjer, istakao sam kako postoji, blago rečeno, konfuzija u klasifikaciji folijacije. Da ponovim, prema jednoj od definicija, folijacija nastaje kao posljedica djelovanja stresa na stijenu i to normalno u odnosu na vektor maksimalnog stresa (σ1). Ali koji su to mehanizmi koji dovode do nastanka folijacije? Folijacija može nastati putem nekoliko osnovnih mehanizama, i to: duktilno spljoštavanje stijene, mehanička rotacija čestica stijene, hemijsko rastvaranje/taloženje i rekristalizacija. Posljednja dva mehanizam podrazumjevaju hemijske reakcije u stijenskom materijalu. Ovi mehanizmi nisu ekskluzivni u stijeni i često djeluju u kombinaciji. Ipak, uvijek je jedan proces dominanan i on odredjuje tip folijacije. Potrebno je istaći da sastav stijene odredjuje tip mehanizma, odnosno folijacije. Takodjer, tip folijacije odredjuje i orjenatacija i magnituda stresa, metamorfni uvijeti (pritisak i temperatura), sastav fluida koji cirkulira kroz stijenu itd…
Vrlo dobar članak koji stavlja ‘rame uz rame’ ova dva potresa. I jedan i drugi su sličnih magnituda (Novi Zeland, Christchurch 7.1 / Haiti 7.0). Posljedice su NEUSPOREDIVE: Christchurch – NITI JEDNA ŽRTVA (vrlo mali broj povrijeđenih) , Haiti 230,000!!! žrtava (i 3000,000 povrijeđenih). Razlozi: edukacija stanovništva (čitaj: znanje i razumijevanje, a samim tim i spremnost kada dođe do potresa), jasna i stroga regulacija gradnje i infrastruktura (kada dođe do katastrofe, osnovne službe i infrastruktura mora ostati funkcionalna).
GEOCLASS 