Mjerenje potresa
Osim lociranja epicentra jednog potresa vrlo je bitno kvantificairati i jačinu istog. Jedan potres, odnosno njegova snaga se može odrediti ili preko magnitude ili preko intenziteta potresa. Kao što je čitatelju vjerovatno već poznato, najkorišćenija ljestvica (na našim prostorima) magnitude zemljotresa je Rihterova ljestvica, a intenziteta zemljotresa je Merkalijeva ljestvica .
Magnituda potresa
Stvarnu količinu oslobođene energije u hipocentru jednog potresa određuje magnituda potresa; ona se određuje preko Rihterove ljestvice. Ljestvica je osmišljena od strane Charles F. Richter-a koji je 1930.-tih godina konstruirao brojčanu ljestvicu koja je opisivala relativne veličine potresa u južnoj Kaliforniji. Ljestvica je konstruirana prema kalkulaciji ampliutuda P i S seizmičkih valova registriranih na seizmografu. Ljestvica je logaritmična (Fig.1.). Ovo znači da svako povećanje jedinične vrijednosti na ljestvici odgovara povećanju amplitude seizmičkih valova od deset puta. Isto tako, svako povećanje za jediničnu vrijednost na Rihterovoj ljestvici odgovara povećanju oslobođene seizmičke energije za oko 30 puta.
Fig. 1. Grafički prikaz Richterove ljestvice (obrati pažnju na njezin logaritamski karakter – objašnjenje u tekstu). Kredit: http://www.sdgs.usd.edu/publications/maps/earthquakes/rscale.htm
Rihterova magnituda je korigirana za razdaljinu od epicentra, tj jedan potres prema Rihterovoaj ljestvici ima uvijek istu magnitudu, bez obzira gdje ga mjerili (bilo u samom epicentru ili 100 km od istog).
Intezitet potresa
Intenzitet potresa je opisna veličina rušilačkih djelovanja na površini Zemlje (određuje se prema seizmičkim ljestvicama). Najčešće se koristi Mercalli-jeva ljestvica od 12 stupnjeva. Postoje i druge ljestvice (MN – USA, Japan 7 stepeni…). Ljestvica numerički izražavaju intenzitet potresa, tj njegove posljedice. Merkalijeva ljestvica, odnosno intenzitet potresa varira od udaljenosti od epicentra (hipocentra). Ovo znači da će jedan potres iznad hipocentra imati, npr intenzitet VI stupnjeva, a 300 km od epicentra možda jedva II stupnja Merkalijeva. Također, pošto se radi o opisnim veličinama rušilačkih djelovanja na površini Zemlje, intenzitet potresa ovisi i od geologije, tipa gradnje, subjektivnog dojma posmatrača…itd.
Određivanje rušilačkih djelovanja potresa „opisno“, tj prema intenzitetu je bilo korisno prije pronalaska seizmografa. Tako danas, na osnovu tih povijesnih opisnih podataka i geoloških karakteristika terena možemo izračunati magnitudu nekadašnjih potresa.
Na kraju ćemo spomenuti i seizmički moment magnitude potresa kao najprecizniji način određivanja snage jednog potresa. Ova metoda se bazira na određivnaju površine rasjeda koji je uzrokovao trusne pokrete, kao i ocjene rasjedanja na površini Zemlje. Osnovna razlika ove metode u odnosu na Rihetovu, je u tome što se kod Rihterove ljestvice za žarište potresa uzima aproksimacijski mala površina, odnosno točka. Moment magnitude tretira izvor potresa kao rasjed koji ima svoju površinu. Također, moment magnitude uzima u kalkulaciju i fizičke karakteristike materijala (minerala stijene) kroz koji prolaze seizmički valovi. Samim tim polazište ove metode je točniji i rezultati su precizniji.
Bibliografija:
McGraw-Hill (2007), Earth Science: Geology, the Environment, and the Universe, 1029pp, 1st Edition, Student Edition (Glencoe Science)
Moores E. M. andTwiss R. J. (1995.), Tectonics, 415pp. W. H. Freeman
GEOCLASS 
Trackbacks