Potresi kao prirodni hazard
Svake godine desi se nekoliko hiljada potresa. Većina od njih su vrlo slabi, odnosno njihova detekcija je moguća samo sofisticiranim tehničkim instrumentima. Samo nekoliko desetina njih (na godišnjoj razini) su dovoljno jaki da budu primjećeni od strane čovjeka. Svakako, neki od njih mogu izazvati ogromne materijalne štete i gubitke ljudskih života. Neki od potresa mogu biti katastrofalni. Kao jedan primjer biće naveden potres koji se desio u Kini (Shaanxi) 1556. godine kada je oko 830,000 (!) ljudi izgubilo svoje živote.
Što izaziva materijalnu štetu i odnosi ljudske živote?
Ne ubija potres, nego loše sagrađena građevina!
Zbog ovoga je vrlo bitno proučavati potrese sa aspekta prirodnog hazarda i na taj način smanjiti njihove razorne posljedice. Najčešći efekat potresa je trešnja tla. Pravilna gradnja umnogome može umanjiti razorno dejstvo treš
nje tla.
Prateći efekti potresa (ali ništa manje opasni od trešnje tla) su klizišta, požari, cunamiji, uništavanje infrastrukture….itd. Neki od ovih pratećih efekata u pojedinim potresima izazivaju više materijalne štete i odnose više ljudskih života nego sama treš
nja tla.
Potresi kao prirodni hazard i njihovo predviđanje
Potres se ne može predvidjeti u smislu davanja točnog datuma ili vremena trusnih pokreta. Richter je jednom izjavio da “samo lažovi, š
arlatani i budale mogu predvidjeti potres!”
Naravno su od njegovog vremena znanost i tehnologija napredovale i da je danas situacija drugčija. Ni danas, kao što znamo, nije moguće predvidjeti toč
nu magnitudu, mjesto i vrijeme jednog potresa, ali ipak moderna seizmologija i znanost su u stanju ukazati na opasnost i potencijalni rizik od pojave trusnih pokreta u jednoj oblasti, u jednom vremenskom periodu.
Postoje dugoročna i kratkoročna predviđanja potresa.
Dugoročna predviđanja predviđaju potrese koji će se desiti narednih godina ili čak desetine godina unaprijed. Ova vrsta predviđanja uzima u obzir tektonske i geološke karakteristike zone za koje se vrši predviđanje. Najčešće je ovo predviđanje učinkovito duž margina tektonskih ploča, gdje u relativno pravilnim vremenskim intervalima dolazi do trusnih pokreta. Potrese koji su se desili u geološkoj prošlosti proučava naučna disciplina koja se zove paleoseizmologija. Paleoseizmologija, proučavajući stijene iz geološke prošlosti može registrirati „tragove“ potresa u tim stijenama, datirati ih (odrediti starost) i, samim tim, definirati vremenski ciklus ponavljanja tih potresa (vremensku razliku između takva dva „traga“ potresa iz prošlosti). Uzimajući u obzir cikluse potresa u toj oblasti i vrijeme posljednjeg potresa možemo aproksimativno predvidjeti kada će ponovo doći do zemljotresa u analiziranoj zoni. Upravo ovakva vrsta studije omogućava detekciju „seizmičkih gapova“ (seismic gaps) (Fig. 1. i Fig. 2.), odnosno zona gdje neuobičajeno dugo nije došlo do zemljotresa, iako se radi i o danas tektonski aktivnim zonama (tektonske ploče interagiraju u tim zonama). Ove zone su trusno rizične. Najpoznatija studija ovih „seizmičnih gapova“ je izvršena duž Pacifičkog vatrenog pojasa (Fig. 1.). Znači, dugoročno predviđanje potresa predviđa vjerovatnoću da ć
e se desiti zemljotres u jednoj oblasti u datom vremenskom periodu.
Fig. 1. Obalsti seizmičnog gapa duž margina Pacifičke ploče
Kratkoročna predviđanja zemljotresa su mnogo manje učinkovita od dugoročnih predviđanja. Znamo da zemljotresi nemaju toliko očigledne prekursore (anomalije ili znakove najave) kao npr vulkanska erupcija. Sa tim u vezi, vrlo je teš
ko predvidjeti trusne pokrete u jednoj oblasti u naredih, recimo, tjedan dana.
Fig. 2. Seizmički gapovi u području Istanbula, Turska (područje oko Istanbula je definirano kao seizmični gap)
Neki od prekursora koji najavljuju zemljotres su promjene u magnetnom i električnom polju Zemlje, promjene nivoa podzemnih voda, koncentracije radona, deformacije tla, podrhtavanje tla, promjene u ponašanju životinja…itd. Kao jedan vrlo važan prekursor je upravo podrhtavanja tla koje može biti različ
itog intenziteta. Ovi manji potresi koji predhode velikom, glavnom zemljotresu nazivaju se foreshocks.
Bibliografija:
Keith Smith, 2004. Environmental Hazards: Assessing Risk and Reducing Disaster, Routledge; 4 edition.
Edward Bryant, 2004. Natural Hazards, Cambridge University Press.
http://www.usgs.gov/hazards/earthquakes/
GEOCLASS 