Skoči do sadržaja

“It’s about humanizing science”

15/10/2010

Scientists should be keen to get out of the lab and explain their findings to a wider public

http://www.guardian.co.uk/science/blog/2010/sep/22/science-publishing-peer-review

Odličan članak David Dobbs-a u Guardinu o popularizaciji nauke.

Oko prenošenja znanja postoje idealistički i oni manje idealistički stavovi. Idealisti trvrde da je moralna i etička dužnost onoga koji ZNA, tj raspolaže nekim saznanjima ista prenositi na druge. I to prije svega ako ta znanja mogu nekome koristiti i, generalno, unaprijediti naše društvo i civilizaciju. Naravno da živimo u materijalnom svijetu gdje baš sve i nije “idealno”. Naravno da postoji i druga strana priče. Istina je valjda negdje u sredini… kao uvijek.

Na koji način prenosimo znanja?

Ljudima iz struke znanja prezentiramo stručnim jezikom, a širem krugu ljudi jednostavijim, njima razumljivim jezikom (do nivoa koji je njima bitan, primjenjiv i interesantan). To je suština.

Zašto da prenosimo znanja širem auditorijumu?

Na stranu idealizam, stvar je da većina znanstvenih otkrića izlazi iz akademskih krugova (razni univerziteti, instituti…) koji se na prvom planu finansiraju direktno od strane države, tj novcem poreznih obveznika. Ako je tako, tko onda ima veće PRAVO da zna što se događa iza zatvorenih vrata labaratorija od samih građana koji i plaćaju ta israživanja? Da ne bude zabune, ne govorim o tome da se svaki članak, abstrakt ili poster mora prezentirati na naučno-popularan način širem auditorijumu, ali ipak bi svi imali koristi ako se generalno, naučno-popularanim jezikom objasni široj publici što otprilike predstavlja konkretno istraživnaje, zašto je ono bitno i koji su rezultati istaživnja i njegova primjena…  Naravno, nisu sve nauke iste i ovo nije tako crno-bijelo i jednostavno, ali mislim da su LOGIKA i obrazac jasni.

Da budem jasan, ovdje ne pišem o slučaju kada kompanija xy plati akademsku ustanovu da odradi neka istraživanja… u tom slučaju, naravno da deteljne, najnovije i „in-progess“ podatke i dostugnuća ta ustanova ne može prezentirati javnosti. Ali što može? Može prezentirati strukturu istraživnja i generelno dostignuća koja mogu interesirati društvo na neki način. Zašto? Jer akademska ustanova NIKADA nije kompanija nego – akademska ustanova. To treba imati u vidu uvijek. Svi znamo koji je osnovni zadatak akademije. To nikada ne smije biti zaboravljeno.

Na koji način možemo prezentirati saznanja širem krugu ljudi?

Naučnici sa drugim naučnicima komuniciraju kroz odredjeni MEDIJ gdje objavljuju svoja znanstvena dosignuća. To su u prvoj liniji vrlo skupi stručni časopisi sa razrađenom recezentskom i uređivačkom strukturom, kao i stručne konferencije, skupovi…. Da se zadržimo na onome primarnom, tj na časopisima. Većina tih časpisa je vrlo skupa i tako nedostupna nekim siromašnijim univerzitetima, a da ne govorim širem krugu drušva. Time nauka ostaje u elitističim krugovima. Da li je to cilj? Da li treba tako? Da li ja nešto ovdje propuštam i ne razumjem? U redu, slažem se da moraju postojati takvi časopisi sa jasnom i strogom recezentskom politikom, ali to je SAMO DIO POSLA jednog istraživača. Ili kao što lijepo piše David Dobbs naučni članci su samo „pola puta“. Ostala polovica je naš angažman da svima onima koji nisu bliski sa našom strukom na jednostavan načim prezentiramo naša saznanja i znanstvena dostignuća.  U svemu ovome mislim da internet i BLOG (da kažem, blog novinarstvo) ima OGROMNU ulogu.

Da rezimiram citirajući Dobbs-a: „It’s about humanizing science“.

No comments yet

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: